Pubertet: Najkritičniji period savremenog odrastanja

Pubertet

Pubertet je novokomponovani termin koji se najčešće koristi za označavanje detetovog buntovnog ponašanja. Zašto kažem novokomponovani? Zato što naše bake i deke uopšte nisu znali za pubertet. Verovatno ni vaši roditelji, a možda čak ni vi sami ako pripadate starijim generacijama.

Kada sam ovu tvrdnju iznela jednoj svojoj profesorki psihologije, ona mi je rekla da bi i oni ulazili u pubertet samo da nisu ranije stupali u bračne odnose. Tada je celu priču okrenula na rano zadovoljavanje detetovih seksualnih težnji. Ovo uopšte ne treba da vas čudi kada govorite sa “frojdovski” orijentisanim osobama.

Ali, ostavimo Frojda po strani i njegovo svođenje bilo koje priče na seksualne nagone i instinkte, i razmišljajmo zdravorazumski. Kako je moguće da ranije generacije nisu prolazile kroz ono što mi danas definišemo kao pubertet?

Pre nego što pronađemo odgovor na ovo pitanje, hajdemo prvo da definišemo šta uopšte označava pubertet.


Šta se najčešće definiše kao pubertet?

Kada govorim o pubertetu, pod tim uopšte ne mislim na prirodno sazrevanje deteta kroz koje svako dete mora da prođe, bez obzira na to kojoj generaciji pripadalo od nastanka sveta pa sve do danas.

Pubertet isključivo vezujem za savremeno odrastanje u kome roditelji kao da pronalaze izgovor za detetovu neposlušnost, samovolju, nezainteresovanost, isključenost i tome slično.

Sigurno vam je poznata sledeća roditeljska fraza: “Ma pusti ga/je, on/a je sada u pubertetu.” I na taj način završavaju celu priču. Kao da uopšte ne žele da se pozabave detetovom dosadom, buntovnošću, bezobrazlukom itd.

Verovatno se teše mišlju da je to još jedna prolazna faza kroz koju svako dete mora da prođe. Ali, želim da se prisetite svog detinjstva. Možda ste i sami bili takvi.

Tačno se sećam nekih svojih drugarica koje kao da nikada nisu ušle u pubertet. One su stalno bile mirne, povučene, lepo vaspitane. Prosto se nisu uklapale sa ostatkom razreda.

Neko će možda reći: “Da, ali sigurno su kasnije u nekom delu svog života morale da prođu kroz ono što na vreme nisu prošle.” Iako sam i sama ranije tako razmišljala, moram vam priznati da su se moja razmišljanja s godinama menjala.

Već smo govorili o starijim generacijama koje nikada nisu ni znale za pubertet, a još manje ga proživljavale na ovaj način na koji ga savremene generacije proživljavaju. Dok sa druge strane, sigurno poznajete i one osobe koje kao da su celog svog života u pubertetu.

Dakle, pubertet nije nešto što je genetski predodređeno. Već je pubertet ono što se kulturološki nameće i ima mnogo veze sa kućnim vaspitanjem, odnosno nevaspitanjem.

 

Koja negativna ponašanja se najčešće vezuju za pubertet?

Verujem da bi se većina prosvetnih radnika složila sa mojom konstatacijom da savremene generacije sve više ispoljavaju negativna ponašanja koja se najčešće vezuju za pubertet. Nepoštovanje starijih osoba, drsko ponašanje i odgovaranje, nepreuzimanje odgovornosti za sopstvene loše postupke danas postaju pravilo, a ne izuzetak.

Ranije su deca ulazila u pubertet na početku srednje škole ili bar u višim razredima osnovne škole. Dok se danas granica za ispoljavanje pubertetskog ponašanja sve više snižava.

Danas je “normalno” da deca koja su još u osnovnoj školi stupaju u seksualne odnose, posećuju klubove koji nisu primereni čak ni za starije osobe, a još manje za njih, konzumiraju štetne supstance, ponašaju se bahato prema svom okruženju i tome slično.

Ovde bih želela da napomenem da je isticanje detetovih prava uz zanemarivanje njihovih obaveza najviše doprinelo ovakvom stanju u društvu. U ovom članku “Muško-ženski odnosi: Kroz prizmu nekada i sad” sam, takođe, govorila o negativnim posledicama ovakvog vaspitanja.

Takođe, možete da pročitate još jedan članak koji je dosta povezan sa samim pubertetom: “Dosada kod dece: Kako je roditelji mogu sprečiti?” Tako da ovim člankom želim da vas pozovem na jedno zdravorazumsko preispitivanje da ne biste prihvatali nešto što jednostavno nije za prihvatanje.

 

Kako da sprečite ova negativna ponašanja kod svoje dece?

Ako vršnjaci vaše dece upražnjavaju određene stvari, to ne mora nužno da znači da i vi morate svome detetu omogućiti isto. Ako je većina današnje dece nekulturna, nevaspitana, drska, bezobrazna, to ne mora nužno da znači da i vaša deca moraju da budu takva.

Zapamtite da je vaspitanje vašeg deteta najvećim delom u vašim rukama i da vi snosite najveću odgovornost za formiranje njegove ličnosti. Kao što reče Adam Palmer: “Deca su ogledalo roditelja.”

Deca usvajaju naša ponašanja, razmišljanja, shvatanja, pa čak i naše predrasude, naše vrline, ali i mane. Oni usvajaju naš rečnik, naše manire, gestikulacije, pokrete, pa čak i navike. Tako da nemojte kriviti školu, vršnjake ili nekog drugog za svoje lične propuste.

Kad god sam imala prilike da razgovaram sa nekim prosvetnim radnikom, uvek bi mi potvrdio moja lična zapažanja da su roditelji problematičnih učenika zapravo glavni problem, a ne sami učenici.

Ako dete odsustvuje sa časova, vrlo je verovatno da i njegovi roditelji izbegavaju roditeljske sastanke. Ako je dete nevaspitano i bezobrazno, gotovo sigurno ćete isto ponašanje zapaziti i kod samih roditelja.

Zato je vaša dužnost da stanete na put svakom detetovom neprimerenom ponašanju i da se pre svega vi sami primereno ponašate. Ponašajte se onako kako biste želeli da se ponaša vaše dete.

Budite dosledni u svom vaspitanju i usaglašeni sa svojim supružnikom. Postavite svome detetu jasne granice, ali mu i omogućite i izvesnu slobodu da pokušava, greši i ponovo nastavi dalje.

Međutim, ovim člankom ne bih želela da sebe počnete da krivite za sve loše stvari koje upražnjava vaše dete. Pogotovu ako je ono zrela i odrasla osoba.

Roditelji su odgovorni za vaspitanje svoje dece samo do onog trenutka dok žive pod istim krovom ili dok ih ne osposobe da samostalno zarađuju svoj novac i brinu se o sebi.

 

Zaključak

Vaspitanje je najveća odgovornost koja leži na svakom roditelju, jer budućnost vašeg deteta umnogome zavisi od vas. Nemojte propustiti jedinstvenu priliku da stvorite pre svega dobrog čoveka koji će biti koristan za celokupno čovečanstvo.

Nemojte da se hvalite detetovim ocenama, nagradama, titulama, trofejima, već se hvalite njegovim dobrim osobinama. U šta sejete i ulažete, to će vam na kraju i niknuti. Zato na vreme razmišljajte na koji način ćete provoditi vreme sa svojim detetom.

Pubertet ne sme da vam bude izgovor za detetovo ružno ponašanje. Već stanite na put svakoj štetnoj navici koja preti da pokvari njegov celokupni karakter.

 

Dipl. master psiholog Jelena V. Grubović

5/5 (1)

Ocene

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *