Oprostiti ili uzvratiti istom merom: Šta je bolje učiniti?

Oprostiti ili uzvratiti istom merom je večita dilema kada se nađemo u nekoj neprijatnoj situaciji sa drugom osobom. Da li da joj uzvratimo sve njene ružne reči ili da “okrenemo i drugi obraz”?

Verujem da svakome u tom trenutku dođe da drugoj osobi saspe sve u lice što o njoj trenutno misli. Da se olakša za koji trenutak i ne razmišlja o budućim posledicama.

Ali, da li je to baš najbolje rešenje?

 

Šta dobijate kada drugoj osobi uzvratite istom merom?

Zamislite sebe kako na trenutak vraćate “oko za oko, zub za zub” svim svojim neprijateljima koji su vam možda godinama zagorčavali život. Da li bi vam tada bilo lakše? Da li bi to promenilo nešto na bolje?

Verujem da ne bi. Jer bi ponovo vaš teret ljutnje ili možda čak i mržnje ponovo bio tu. Na taj način bi samo produbili sopstveno nezadovoljstvo i neraspoloženje, i ponovo se ne bi oslobodili nepodnošljivog tereta koji nosite sa sobom.

Kada drugome pamtite loše stvari, šta mislite – kome nanosite štetu? Sebi ili toj osobi koja vas je povredila? Nažalost, jedino sebi.

A kada drugoj osobi pamtite loše stvari, šta mislite – kome činite dobro? Sebi ili toj drugoj osobi? Nažalost, nikome.

Svađa

Dakle, pamćenje loših stvari, ne samo da nije korisno za vaše zdravlje, već je i sasvim kontraproduktivno. Pa zašto onda jednostavno ne oprostiti?

Čuvate svoj ponos? Plašite se novih povreda? Mislite da vam je tako lakše?

Međutim, kao što smo do sada videli, time zapravo ne postižete ništa dobro. Ispunjeni ste negativnim osećanjima, mislima, ograničavate svoje postupke, reči – robujete tome umesto da se oslobodite toga.

Pa šta je onda najpametnije učiniti u takvoj situaciji, kada vam dođe da drugoj osobi saspete u lice sve što vas nervira kod nje ili vas možda povređuje?

 

Šta dobijate kada oprostite drugome?

Biblija nam nudi potpuno drugačiji savet od gore navedenog: “Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladavaj zlo dobrim.” (Rimljanima 12:21) Šta to u praksi zapravo znači?

Kada vas neko udari po jednom obrazu, vi mu okrenite i drugi. Odnosno, ako je neko grub i neprijatan prema vama, vi mu nemojte uzvratiti na uvrede. To će ga mnogo više trgnuti i poniziti nego da mu uzvratite pesnicom ili uvredama.

Verujem da vam je teško da razmišljate na ovaj način. I meni samoj je bilo teško sve dok nisam počela da primenjujem biblijske pouke na delu. Tek tada sam primetila da je nestalo griže savesti, ružnih misli, bespotrebnog tereta kao što je svaljivanje krivice na drugog, gajenje ružnih osećanja, nemogućnost da drugome oprostim.

I kada sam konačno uspela da se oslobodim ovog nepodnošljivog tereta, tek tada sam osetila istinski mir, ljubav, spokojstvo, radost života. Zahvalnost za život, zdravlje, porodicu, prijatelje, pa čak i za teške trenutke, jer su me upravo oni učinili jačom.

Često mi se dešavalo da čujem od drugih ljudi kako su nekome nešto oprostili, ali ipak – nikada neće moći da mu zaborave. I sama sam ranije bila takva.

Nosila sam sa sobom nepotreban prtljag koji mi je samo štetio, ali ipak sam ga ljubomorno čuvala za sebe. Nisam htela da ga se odreknem, jer sam mislila da ću time samo pogaziti svoj ponos.

Ali, sada kada vratim vreme, shvatam da sam time jedino štetila sebi. Zato sam i prestala da ponavljam stare greške, jer oprostiti nekome znači i zaboraviti mu to što vam je učinio, a ne stalno vraćati se na staro.

 

Kako oprostiti drugome?

Ako ste se slučajno pronašli u nekom od ovih opisa, ne morate više to da radite. Bog vas poziva da “bacite sve brige na Njega, jer se On brine za vas” (1. Petrova 5:7) Tu je i Isus Hrist koji vam poručuje sledeće: “Dođite k Meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28)

To je zapravo jedini način da budete istinski slobodni i srećni, i da ne robujete starim predrasudama, lošim mislima i osećanjima, kao i ostalim negativnim stvarima. Bog je jedino u stanju da nas sačuva od nas samih i da nas osposobi da činimo drugima sve što želimo da oni čine nama.

Mi, nažalost, nismo u stanju da postignemo takvu promenu u sebi. Možemo da se trudimo, ali to će biti teška borba sa samim sobom. Nekad ćemo uspeti da odglumimo ravnodušnost, ali sigurno nikada nećemo moći da osetimo istinsku ljubav prema onome ko nas povređuje.

Sigurno niko od nas ne može bez Boga da ispuni sledeće Isusove reči: “Volite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze, i molite se za one koji vas klevetaju i progone” (Matej 5:44)

Zato nam je i potreban Bog da izlije Svoju nesebičnu ljubav u naša srca. Tek tada ćemo biti osposobljeni da svojim neprijateljima i onima koji nam čine loše oprostimo sve ružne reči i postupke. Kao što je i Isus Hrist, uoči Svog razapinjanja, oprostio Svojim neprijateljima i molio se za njih: “Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine.” (Luka 23:34)

 

Zaključak

Kada bi svako od nas postupao na ovakav način, koliko bi samo više ljubavi i sloge bilo među nama? Koliko bi ratova bilo suzbijeno, koliko bi samo suza prolivenih bilo sprečeno? Tada bi sav bol utihnuo, jer ne bi više davali jedni drugima povoda da produbljujemo svoje međusobne rasprave i svađe.

Kada oprostite drugome, niko od vas ne traži da se ponovo uzdate u tu osobu koja vas je jednom povredila. Samo joj ne mislite loše, ne činite joj loše i koristite svaku priliku da joj činite dobro.

Nije važno kakvi su ljudi bili prema vama, već se uvek trudite da vi budete dobri prema njima. To će vas isceliti, učiniti srećnim, zadovoljnijim. Doprineće vašem zdravlju i otkloniće vam loše misli i osećanja.

Oprostiti drugome

Na taj način bićete slični Bogu “koji oprašta bezakonje i prestup” (4. Mojsijeva 14:18). “Ali ako vi drugima ne opraštate, ni vaš Otac koji je na nebesima neće oprostiti prestupe vaše.” (Marko 11:26)

Ako vam je koristio ovaj članak, možete pročitati još jedan, njemu sličan: “Život je borba: Kako izaći iz nje kao pobednik?”

 

Dipl. master psiholog Jelena V. Grubović

5/5 (2)

Ocene

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *